Načelo X-a: kako pristupamo problemima koji se čine nemogućima
Piše Yasin TANIŞ
Svako slovo u imenu OMNIA-XSI nosi značenje. Slovu X vraćamo se najčešće. X znači odbacivanje granica: točku u kojoj se sijeku ljudska inteligencija i tehnologija, mjesto na kojem se odbacuje riječ „nemoguće”.
Takvu je rečenicu lako napisati na zid, a teško provesti u djelo. Zato želimo precizno reći što ona za nas znači, a što ne znači.
Moć nije u tome da sve znaš
Prvi dio našeg imena, OMNI, odnosi se na apsolutnu moć: moć da stvorimo sve što nam padne na pamet. Shvaćeno doslovno, to može zvučati kao oholost. Mi to čitamo drukčije. Apsolutna moć nije u tome da već sve znaš, nego u volji da se misao pretoči u djelo i u sposobnosti da se ustraje kad prvi pokušaj ne uspije.
Ta je razlika iznimno važna u dubokoj tehnologiji. Neuroznanost, elektronika i strojno učenje puni su problema na koje još nitko ne zna odgovor, pa ni mi. Tvrtka koja se pretvara da zna odgovore prije ili poslije isporučit će nešto što ne radi. A tvrtka koja svaku nepoznanicu vidi kao zid nikad neće isporučiti ništa novo. Načelo X-a stoji između tih dviju pogrešaka.
Načelo u četiri koraka
Zapisali smo ga u četiri kratke rečenice:
Ako nešto danas nije moguće, otkrij zašto. Pronađi što nedostaje. Razvij novu metodu. Pokušaj ponovno.
Svaki je korak namjerno običan. Disciplina je u tome da se nijedan ne preskoči.
1. Otkrij zašto
„Nemoguće” je rijetko jedna jedina činjenica. Obično je to zaključak izveden iz niza pretpostavki, a pretpostavke su nevidljive dok ih netko ne zapiše. Prvi je korak „to se ne može” pretvoriti u „to se ne može zbog A, B i C”.
Sučelja mozak – računalo daju dobar primjer iz našeg područja. Rani sustavi za sricanje temeljeni na odgovoru P300 bili su spori, svega nekoliko znakova u minuti. Lako bi bilo zaključiti da je mozak jednostavno prespor za tipkanje. Stvarni je razlog bio drukčiji: pojedinačni odgovor P300 gubi se u pozadinskom EEG-u, pa je sustav morao mnogo puta ponoviti svako bljeskanje i uprosječiti rezultate da bi mogao donijeti odluku. Granica nije bila brzina mozga. Bio je to omjer signala i šuma jednog mjerenja. Kad se razlog ovako precizno izrekne, postaje nešto na čemu se može raditi.
2. Pronađi što nedostaje
Kad je razlog jasan, sljedeće je pitanje što nedostaje da bi se on promijenio. Ponekad je to mjerenje koje nitko nije proveo, ponekad komponenta koja još ne postoji, ponekad podaci, a ponekad u prostoriji nedostaje osoba drukčijeg iskustva.
U tehničkom radu dio koji nedostaje često se nalazi na granici među disciplinama. Softverski tim krivi klasifikator, a problem je u kontaktu elektrode. Hardverski tim dodaje filtre i pritom uklanja i dio signala koji je softveru potreban. Svatko je u svojem području u pravu; praznina je između područja. To je jedan od razloga zašto umjetnu inteligenciju i softver, neurotehnologiju te elektroniku i ugradbeni hardver držimo u jednoj tvrtki, umjesto da probleme prosljeđujemo od jednog tima drugome.
3. Razvij novu metodu
Ako ista metoda nije uspjela, ugađanje njezinih parametara rijetko je dovoljno. Nova metoda obično znači promjenu pitanja. U primjeru s P300 istraživači nisu samo pokušali strože filtriranje. Preuredili su raspored podražaja, obrasce bljeskanja i statističke modele te dodali jezične modele koji predviđaju vjerojatna slova, pa je svako mjerenje nosilo više korisnih informacija. Odgovor je došao kad se promatrala cijela petlja, a ne samo jedna njezina faza.
Za nas ovaj korak ima praktično pravilo: prije gradnje zapiši koji bi rezultat pokazao da je nova metoda bolja i kako će se to mjeriti. Metoda koja se ne može ispitati nada je, a ne metoda.
4. Pokušaj ponovno
Zatim to napravi. Većina pokušaja neće uspjeti iz prve, i to nije neuspjeh načela, nego samo načelo. Svaki pokušaj ili pomakne rezultat ili otkrije novi razlog zašto ne ide, što te s boljim informacijama vraća na prvi korak. Vodimo pisanu evidenciju o tome što nije uspjelo i zašto, jer je najskuplja pogreška u istraživanju ponoviti pogrešku koja je već napravljena.
Što načelo X-a nije
Odbijanje riječi „nemoguće” može se pogrešno shvatiti, pa smo sami sebi postavili neke granice.
- Nije poricanje fizike. Lubanja raspršuje električne signale i nijedan algoritam to neće promijeniti. Stvarna fizička granica ograničenje je oko kojeg se projektira, a ne prepreka s kojom se raspravlja.
- Nije davanje prevelikih obećanja. „Još nije moguće” pošten je odgovor i dat ćemo ga kad je točan. Načelo određuje kako radimo na problemu, a ne što tvrdimo prije nego što je posao gotov.
- Nije rad u osami. X stoji ondje gdje se ljudska inteligencija susreće s tehnologijom. Mnogi dijelovi koji nedostaju u drugom koraku znanje su drugih ljudi.
- Nije brzina radi brzine. Brzo ponovno pokušavanje je dobro. Ponovno pokušavanje bez razumijevanja zašto prethodni pokušaj nije uspio samo je šum.
Zašto smo na njemu izgradili tvrtku
OMNIA-XSI nije vezana uz jedan proizvod ni uz jednu tehnologiju. To je namjeran izbor, a razlog je načelo X-a. Ako se pokaže da je pravi odgovor na problem sklop, a ne model, ili bolji senzor, a ne bolji algoritam, želimo biti slobodni napraviti ga. OMNIA-XSI Labs nosi istraživačku i neurotehnološku stranu tog rada, a OMNIA-XSI Systems elektroniku i ugradbeni hardver, tako da pitanje može kružiti između njih, a da se ne predaje iz ruke u ruku.
Naš slogan, „Onkraj inteligencije. U srcu stvaranja.”, ista je ideja u nekoliko riječi. Razumjeti zašto je nešto teško jest inteligencija. A ipak to izgraditi, pažljivo i pošteno, jest stvaranje.

