Princip X-a: kako pristupamo problemima koji izgledaju nemogući
Autor Yasin TANIŞ
Svako slovo u imenu OMNIA-XSI nosi značenje. X je ono kojem se najčešće vraćamo. Ono znači odbacivanje granica: tačku u kojoj se ukrštaju ljudska inteligencija i tehnologija i mjesto gdje se riječ „nemoguće“ odbacuje.
Ovakvu rečenicu lako je napisati na zid, a teško provesti u djelo. Zato želimo jasno zapisati šta ona za nas tačno znači, a šta ne znači.
Moć nije znati sve
Prvi dio našeg imena, OMNI, govori o apsolutnoj moći: moći da uradimo sve što nam padne na pamet. Shvaćeno doslovno, to može zvučati kao oholost. Mi to čitamo drugačije. Apsolutna moć nije to da već sve znaš; to je volja da se misao pretoči u djelo i da se nastavi kada prvi pokušaj ne uspije.
Ta razlika je veoma važna u dubokoj tehnologiji. Neuronauka, elektronika i mašinsko učenje puni su problema na koje niko još ne zna odgovor, pa ni mi. Kompanija koja se pretvara da zna prije ili kasnije isporučit će nešto što ne radi. Kompanija koja svaku nepoznanicu vidi kao zid nikada neće isporučiti ništa novo. Princip X-a stoji između te dvije greške.
Princip u četiri koraka
Zapisali smo ga u četiri kratke rečenice:
Ako nešto danas nije moguće, otkrij zašto. Pronađi šta nedostaje. Razvij novu metodu. Pokušaj ponovo.
Svaki korak je namjerno običan. Disciplina je u tome da se nijedan ne preskoči.
1. Otkrij zašto
„Nemoguće“ je rijetko jedna jedina činjenica. Obično je to zaključak izveden iz niza pretpostavki, a pretpostavke su nevidljive dok ih neko ne zapiše. Prvi korak je da se „ovo se ne može“ pretvori u „ovo se ne može zbog A, B i C“.
Interfejsi mozak-računar daju dobar primjer iz prakse. Rani sistemi za sricanje zasnovani na odgovoru P300 bili su spori, svega nekoliko znakova u minuti. Lako bi bilo zaključiti da je mozak jednostavno prespor za kucanje. Stvarni razlog bio je drugačiji: pojedinačni odgovor P300 gubi se u pozadinskom EEG-u, pa je sistem morao mnogo puta ponoviti svako bljeskanje i usrednjiti rezultate da bi mogao donijeti odluku. Granica nije bila brzina mozga. Bio je to odnos signala i šuma jednog mjerenja. Kada se razlog ovako jasno izrekne, on postaje nešto na čemu se može raditi.
2. Pronađi šta nedostaje
Kada je razlog jasan, sljedeće pitanje je šta nedostaje da bi se on promijenio. Ponekad je to mjerenje koje niko nije uradio, ponekad komponenta koja još ne postoji, ponekad podaci, a ponekad osoba drugačijeg profila u prostoriji.
U tehničkom radu dio koji nedostaje često se nalazi na granici između disciplina. Softverski tim traži problem u klasifikatoru, a on je zapravo u kontaktu elektrode. Hardverski tim dodaje filter i time odbacuje i dio signala koji je softveru potreban. Svako je u pravu u svojoj oblasti; praznina je između oblasti. To je jedan od razloga zašto umjetnu inteligenciju i softver, neurotehnologiju, te elektroniku i ugrađeni hardver držimo u jednoj kompaniji, umjesto da probleme prosljeđujemo od tima do tima.
3. Razvij novu metodu
Ako ista metoda nije uspjela, podešavanje njenih parametara rijetko je dovoljno. Nova metoda obično znači promjenu pitanja. U primjeru s P300 istraživači nisu samo pokušali strože filtrirati. Iznova su osmislili raspored stimulusa, obrasce bljeskanja i statističke modele te dodali jezičke modele koji predviđaju vjerovatna slova, tako da svako mjerenje nosi više korisnih informacija. Odgovor je došao kada se pogledala cijela petlja, a ne samo jedna njena faza.
Za nas ovaj korak ima praktično pravilo: prije gradnje zapiši koji bi rezultat pokazao da je nova metoda bolja i kako će se to mjeriti. Metoda koja se ne može testirati nije metoda, nego nada.
4. Pokušaj ponovo
Onda to i uradi. Većina pokušaja ne uspije iz prvog puta i to nije neuspjeh principa, nego sam princip. Svaki pokušaj ili pomjeri rezultat ili otkrije novi razlog zašto ne ide, što te vraća na prvi korak s boljim informacijama. Vodimo pisanu evidenciju o tome šta nije uspjelo i zašto, jer je najskuplja greška u istraživanju ponoviti grešku koja je već napravljena.
Šta princip X-a nije
Odbijanje riječi „nemoguće“ može se pogrešno shvatiti, zato smo sami sebi postavili neke granice.
- Nije poricanje fizike. Lobanja raspršuje električne signale i nijedan algoritam to neće promijeniti. Stvarna fizička granica je ograničenje oko kojeg se projektuje, a ne prepreka s kojom se raspravlja.
- Nije davanje prevelikih obećanja. „Još nije moguće“ je pošten odgovor i dat ćemo ga kada je tačan. Princip određuje kako radimo na problemu, a ne šta tvrdimo prije nego što posao bude završen.
- Nije rad u samoći. X stoji tamo gdje se ljudska inteligencija susreće s tehnologijom. Mnogi dijelovi koji nedostaju u drugom koraku znanje su drugih ljudi.
- Nije brzina radi brzine. Brzo pokušati ponovo je dobro. Pokušati ponovo bez razumijevanja zašto prethodni pokušaj nije uspio samo je šum.
Zašto smo na njemu izgradili kompaniju
OMNIA-XSI nije vezana za jedan proizvod niti za jednu tehnologiju. To je namjeran izbor, a princip X-a je razlog. Ako se pokaže da je pravi odgovor na problem kolo, a ne model, ili bolji senzor, a ne bolji algoritam, želimo imati slobodu da to i napravimo. OMNIA-XSI Labs nosi istraživačku i neurotehnološku stranu tog rada, a OMNIA-XSI Systems elektroniku i ugrađeni hardver, tako da pitanje može kružiti između njih, a da ne prelazi iz ruke u ruku.
Naš slogan, „S onu stranu inteligencije. U srcu stvaranja.“, istu ideju kaže u nekoliko riječi. Razumjeti zašto je nešto teško jeste inteligencija. A ipak to izgraditi, pažljivo i pošteno, jeste stvaranje.

